Naši župljani su 6. listopada započeli hodočašće na kojem su posjetili nekoliko svetišta. Nakon puta koji je zahtijevao mnogo strpljenja, Božja providnost ih je dovela do crkve svetog Lovre u Babinoj Gredi gdje su s tamošnjim župnikom Zoranom Ćosićem i župljanima slavili svetu misu. Poslije svete mise zaputili su se prema prenoćištu. U subotu ujutro krenuli su na put prema svetištu Gospe Ilačke koje je poznato po tome što tu postoji prvi izvor u svijetu poslije Lourdesa koji je provrio, a do danas nije presušio. 1865. godine prolazeći putem pastir je opazio da je put kojim prolazi mokar. Iste noći jedan Ilačanin u snu je vidio Gospu s bijelom krunom na glavi i djetetom na lijevoj ruci koja mu je rekla da je izvor njezin te da se on ogradi kako se njim ne bi napajala stoka koja je pasla na obližnjim pašnjacima.

Unatoč zabrani hodočašćenja puk je u sve većem broju častio Ilaču te je postavljena Gospina slika kraj izvora. Bolesnici koji su se prali u vodi ozdravljali su i to je sve samo dodatno privlačilo vjernike. Mjesto je prozvano “Gospina vodica”. Obilježili smo završetak hodočasničke godine u Ilači svetom misom i klanjanjem koje je predvodio naš župnik fra Velimir. Za tjelesnu okrepu pobrinuli su se župljani Ilače na čemu smo veoma zahvalni. Kasnije su se zaputili prema Vukovaru te su stali na Ovčari i ispred spomen ploče zapalili svijeće i pomolili se za sve koji su pogubljeni na tom mjestu. U Vukovaru su posjetili samostan svetog Filipa i Jakova. Župnik fra Tonio Vučemilović nam je prikazao film o stradanjima hrvatskog naroda u Vukovaru, proveo nas muzejom koji je bogat starim knjigama - inkunabulama, slikama i kipovima. Nakon toga nam je pokazao jednu od najvećih crkvi u Hrvatskoj i ispričao probleme s kojima su se susretali fratri tijekom Domovinskog rata. Prije rata u crkvi se nalazilo voštano tijelo svetog Bone koje je izloženo trajnom štovanju vjernika. Kada su 1991. godine bila žestoka granatiranja i većina oltara već stradala sarkofag s tijelom sv. Bone, zbog zaštite, odnešeno je u kriptu crkve gdje je svečevo tijelo i ostalo sve do brutalnog oskvrnuća u vrijeme okupacije. Pred Uskrs 1996. godine u kripti crkve pronađeni su ostaci kostiju sv. Bone za koje je izrađen srebrni sarkofag u kojeg je položeno nekoliko spaljenih kostiju - relikvija. Budući da se samostan nalazi u blizini simbola Vukovara - Vodotornja imali smo priliku popeti se i vidjeti panoramu grada. Poslije obilaska Vukovara krenuli su prema Aljmašu, najvećem marijanskom svetištu Slavonije i Baranje. Godine 1704. isusovci su zbog Rákóczyjeve bune bili primorani napustiti Lug u Baranji, pa su prenijeli Gospin kip u Aljmaš i smjestili ga u tamošnju skromnu crkvu. Kako je Gospin kip u Aljmašu “našao svoje utočište”, aljmaška Gospa je dobila naziv “Gospa od Utočišta”.

Četiri godine kasnije je sagrađena nova crkva, a uskoro se na jednom od okolnih brežuljaka podiže i “Kalvarija”. Godine 1846. u velikom je požaru izgorjela crkva s Gospinim kipom, pa je već naredne godine počela izgradnja nove crkve, a 1857. godine biskup Strossmayer je darovao svetištu novi, današnji Gospin kip, izrađen u Beču. Crkva Gospe od Utočišta sravnjena je do temelja u Domovinskom ratu, a oštećeni Gospin kip je pod neobičnim okolnostima pronađen u ruševinama crkve i prenesen u Osijek. Nakon sedam godina Gospa se 1998. godine s Aljmašanima vratila iz progonstva. Na mjestu stare izgrađena je 2001. godine moderna nova crkva. Sveti otac Ivan Pavao II. je 7. lipnja 2003. godine u Osijeku, prilikom svog trećeg apostolskog pohoda Hrvatskoj, na svečanom euharistijskom slavlju okrunio kip Gospe aljmaške. Sadržajni dan završili smo večerom u prenoćištu. U nedjelju, 8. listopada krenuli smo prema Plehanu koji je smješten na istoimenom brežuljku nedaleko od Dervente. Osnovan je 1875. godine, franjevci su u ovim krajevima djelatno nazočni od vremena bosanske samostalnosti u srednjem vijeku. Godine 1992. srpski su ekstremisti srušili samostan i samostansku i župnu crkvu, a sve Hrvate katolike protjerali. 23. lipnja 2001. vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić blagoslovio je gradilište nove župne i samostanske crkve sv. Marka Evanđelista te je postavljen temeljni kamen za crkvu, koji je 13. travnja 1997. u Sarajevu blagoslovio papa Ivan Pavao II.

Na Plehanu su naši župljani slavili svetu misu koju je predvodio fra Velimir. Gvardijan fra Anto Tomas zajedno s tamošnjim župljanima, nam je zahvalio na posjeti te su se pobrinuo za našu tjelesnu okrepu. Put smo završili posjetom samostanu Kraljeva Sutjeska, rodnoj župi našeg župnika. Fra Bono Tomić, gvardijan Kraljeve Sutjeske je proveo župljane samostanskim arhivom koji je bogat inkunabulama i riznicom gdje se čuvaju mnogi kovinski i tekstilni predmeti. Sadržajni muzej je dokaz bogate povijesti Kraljeve Sutjeske. U novije vrijeme u crkvi je postavljena brončana skulptura bosanske kraljice Katarine kao zahvala za ono što je učinila za Sutješki narod. Nakon obilaska Kraljeve Sutjeske, naši župljani su se zaputili kući. Cijelo ovo hodočašće bilo je obogaćeno zajedničkom molitvom, pjesmama i upoznavanjem povijesti posjećenih svetišta. 

Miljana Pinjuh