U srijedu 12. prosinca 2012. u 18 sati manifestacija „Božićni susret s Maticom u Brotnju“  ovaj put održana je u prostorijama Pastoralnog centra župnog ureda sv. Stjepana na Čerinu. Tom prigodom predstavljena je zbirka pjesama „U pogledu“ autorice Anite Martinac, i nakon toga je otvorena izložba slika akademskog slikara Duška Abramušića rodom iz Zenice, koju je otvorio župnik župe sv. Stjepana na Čerinu fra Dario Dodig.

U programu su sudjelovali predsjednik ogranka MH u Čitluku prof. Andrija Stojić, fra Miljenko Mića Stojić, Vesna Zovko i autorica Anita Martinac. U glazbenom dijelu programa sudjelovali su učenici Osnovne glazbene škole Brotnjo: Nikolina Prusina, Petra Krezo i Stjepan Pehar.

Recenzent fra Miljenko Mića Stojić o zbirki pjesama „U pogledu“ je rekao: „Koliko god mi to htjeli, ipak hrvatski narod još nije došao do slobode. Trenutno se vode mnoge bitke. Ono što  je isplivalo na površinu našega društvenog zbivanja gura se u stranu. Nije dobro, biti domoljub, dobro je biti internacionalac. Udružujemo se, svijet je jedno veliko selo, novi svjetski poredak samo što nije počeo. Poneko povjeruje, a poneko ne i život ide dalje. Naravno, pitanje je kakva mu je kakvoća. Anita Martinac ne robuje mišljenu koje se danas nastoji nametnuti iako ga dobro ne poznaje. Krenula je svojim putem i putem svoga naroda. A taj put uvelike se razlikuje od samozvanih proroka koji nas neprestano uvjeravaju u neku svijetlu budućnost. Bilo je tako kroz proteklih 45 komunističkih godina pa tresnusmo glavom o zid. Sve se raspalo, ostalo je samo znaš li tko si i što si. U svim ovim previranjima hrvatski branitelj ili vojnik ima „povlašteno“ mjesto. Kad je trebalo ginuti, gurali su ga naprijed, kad treba pobrati vrhnje, njega guraju nazad. Uglavnom, uvijek ga guraju. A on je dobar, plemenit, nesebičan, čovjek na svome mjestu. Takvim ga predstavlja pjesnikinja u ovoj svojoj zbirci. Je li pogriješila? Ako nismo devedesetih sudjelovali u borbi za oslobođenje svoga naroda, a mogli smo, reći ćemo potvrdno, ako smo bili tamo gdje smo trebali biti, odgovoriti ćemo niječno. Naizgled sve tako jednostavno. A nije. Razdjelnica je to koja se duboko usadila u naše biće. Imaju je i oni koji su kasnije stasali. Ne može se šutke proći mimo toga što za te kao Hrvate i čovjeka znači Domovinski rat. Komunisti i pristalice jugoslavenske namisli htjeli bi za razdjelnicu postaviti onaj Drugi svjetski, ali neka je to druga priča. Trebalo je sve to dotaknuti jer Anitine pjesme u zbirci nisu lirika koja nam govori o ljepoti svijeta oko nas ne zadirući dublje u odnose koji vladaju u tome svijetu. Pjesnikinja, pak, upravo to čini. Njezine pjesme duboko angažirane, nema u njima onoga trendovskoga. Sjeća se svoje obitelji, svoga kraja, ratnih dana iz devedesetih te piše pjesme pune razumijevanja za svoj narod, pjesme ga ljube, ali ga ne uzdižu poput jeftinog „sentiša“ . Ona progovara dubinom duše toga naroda. Posvema mu pripada i posvema mu se daje. Zbog toga iz nečega takvoga mora se roditi dobra pjesma. U zbirci se sve vrti oko domovine i lika hrvatskoga branitelja, ne samo kada se ginulo nego i sada… Ovakva slika vojnika može biti samo kod onoga naroda koji voli svoga Boga. Ne boriš se zato što mrziš, nego se boriš zato što voliš. Netko je navalio na tvoju djedovinu i ti je moraš čuvati. Da ne bi popustio napasti i krenuo stopama svoga protivnika, stavljaš krunicu oko vrata. Ona te uvijek podsjeća da nisi sam i da netko iznad svih nas odlučuje u dobru i zlu.

Ogranak Matice hrvatske u Čitluku može se pohvaliti sa svojim dugogodišnjom nakladničkom djelatnošću i svojom trinaestom manifestacijom „Božić s Maticom u Brotnju“.

Nakon promocije u prostorijama Pastoralnog centra bila je tribina na temu: Komunikacija u obitelji koju je izlagala prof. dr. Anita Čudina. Nakon predavanja upriličen je prigodni domjenak.

Fotografije možete pogledati na ovom linku

Pero Petrušić