Trećeg dana hodočašća, u srijedu, iz Asiza smo krenuli u Casciu, mjesto gdje se nalazi svetište sv. Rite. 

Sv. Rita je udana po dogovoru s dvanaest godina. Njezin suprug Paolo Mancini bio je žestokog i neugodnog karaktera. Rita ga je voljela i ponašala se kao dobra supruga, imali su dva sina. Nakon 19 godina braka, Paolo je ubijen iz zasjede. Rita se bojala osvete, molila je Boga, da radije uzme njene sinove k sebi, nego da se osvete za očevu smrt i počine zločin. Uskoro su obojica umrli.

Rita je ostala sama, željela je ići u samostan augustinki u Casciji. Odbili su je, jer nije bila djevica, no naknadno su je ipak primili. Iskazala se molitvama, isposničkim životom, brojnim dobrim djelima. Imala je vizije, a 1441. godine nakon propovijedi o kruni od trnja zadobila je ranu na čelu. Bila je štovateljica muke Kristove. Umrla je 22. svibnja 1457. Nakon njene smrti, dogodila su se brojna čuda. Postala je jedna od najomiljenijih svetica u Italiji. Zbog brojnih uslišanja i zadobivenih milosti, prozvana je sveticom nemogućeg i zagovornicom u bespomoćnim i beznadnim slučajima. Tijelo joj je ostalo neraspadnuto.

Iz Cascije smo se zaputili u Norciu, gdje je crkva i rodna kuća sv. Benedikta. Međutim, u potresima koji su nedavno zadesili Italiju, na mjestu bazilike i kuće sv. Benedikta zatekli smo ruševine. Cijeli grad je uništen skoro do temelja.

Sljedeće odredište nam je bio Greccio, veoma važno mjesto u životu sv. Franje. Godine 1223., kada se sv. Franji bližila smrt, odlučio je na poseban način proslaviti Božić. Zamolio je svoga prijatelja, Ivana Velitu, plemića iz Greccia, da misu na Badnjak proslave na obronku planine s pravim jaslicama u kojima će biti vol i magarac, poput onih uz dijete Isusa. Budući da je to bila prava novost u liturgiji toga vremena, sv. Franjo je zatražio za to dozvolu od pape Honorija i dobio ju je.

Ova prva proslava Božića s jaslicama bila je doista blagoslovljen događaj. Dionici procesije – franjevci i mještani Greccia – nosili su tisuću gorućih zublji uzbrdo i tako su osvijetlili cijeli jedan obronak planine tijekom snježne noći u mjesecu prosincu. Ovaj dar sv. Franje mještanima Greccia obogatio je i naše Božićne proslave u daljnjih gotovo 800 godina ove tradicije.

Na dolasku u Greccio razgledali smo crkvu u kojoj su izložene jaslice iz svih dijelova svijeta. Tu smo slavili sv. Misu, kratko se odmorili i krenuli dalje.

U poslijepodnevnim satimo s mo stigli u Fonte Colombo, kojega nazivaju franjevačkim Sinajem i razgledali svetište. Na visini od 547 metara, nalazi se mjesto koje je nekada pripadalo benediktinskoj opatiji iz Farfare. Naziva se po studencu koji se nalazi duboko u šumi i kojega je Franjo nazvao Fons Columbarum (Studenac golubova), odakle ime Fonte Colombo. Ovdje su se dogodila dva važna događaja u Franjinu životu: Božje nadahnuće i potvrda Pravila, te operacija očiju. Franjo s bratom Leonom i Bonicijem dolazi 1223. u ovaj kraj na četrdesetdnevni post i molitvu, tražeći Božju volju glede važnih poglavlja u Pravilu, koje je morao napisati i dati Svetoj Stolici. I napisa Franjo, po Božjem nadahnuću, Pravilo, koje je potvrdio papa Honorije III. 29. studenog 1223. I zato se Fonte Colombo naziva franjevačkim Sinajem; kako je na Sinaju Bog progovorio Mojsiju i dao mu zapovijedi, tako je na ovoj gori Gospodin Franji dao Pravilo. Nakon obilaska crkve i kapelica, spustili smo se u šumu na "Studenac Golubova" i time smo završili današnji obilazak.

Fotografije možete pogledati OVDJE.