U nedjelju, 12. ožujka 2017. u poslijepodnevnim satima skupina hodočasnika je s Čerina krenula put Asiza. U Italiju smo stigli u ponedjeljak u ranim jutarnjim satima i krenuli na brdo La Vernu. Prijepodne smo proveli razgledavajući kapelice, bazilike i znamenitosti brda La Verne, a u 15 sati, kada je spomen časa Isusove smrti, sudjelovali smo u procesiji iz bazilike do kapelice Stigmata, kapelice u kojoj je sv. Franjo primio Isusove rane. Nakon procesije smo se uputili prema Asizu.
La Verna je gora koju je sv. Franji darovao plemić iz Toscane, Orlando de Chiusi iz Casentina. Sv. Franjo se onamo više puta navraćao, a posljednji je put ondje proprostio svoj veliki post, od Velike Gospe do blagdana sv. Mihaela Arkanđela. Franjo je tada na La Vernu pošao s trojicom izabrane braće - Maseom, Anđelom i Leonom, a vodila ga je posebna nakana. "Vidim da mi se približava smrt, pa namjeravam biti sam, sabrati se u Bogu i pred Njim oplakivati svoje grijehe." No, Bog mu je tu spremao najljepše darove. Tajna Franje i La Verne jest - Isus. Tu je sv. Franjo u postu i molitvi primio stigme - Isusove rane. Ove rane su bile jako bolne i sv. Franjo je znao da se nakon ovog događaja neće više vratiti na La Vernu. Stoga je, kad je odlazio, uputio svoj blagoslov brdu La Verni i sa suzama u očima se oprostio od njega. Nakon ovog velikog, tajanstvenog i svetog događaja živio je još dvije godine.

Oproštaj s La Vernom

"Zbogom, zbogom, zbogom, brate Maseo! Zbogom, zbogom, zbogom, brate Anđele, Rufine, Silvestre i Iluminate! Ostajte u miru, predragi sinovi, neka vas Bog blagoslovi! Zbogom, ja odlazim od vas osobom, ali vam ostavljam svoje srce. Odlazim s Ovčicom Božjom, bratom Leonom, odlazim u Svetu Mariju Anđeosku i ovamo se više neću vratiti. Odlazim. Zbogom, zbogom svima. Zbogom brdo anđeosko, zbogom predragi brate sokole! Zahvaljujem ti za ljubav koju si mi iskazivao. Zbogom, Sasso Spico, zbogom kamene koji si me u svoje krilo prihvatio i tako se narugao Sotoni. Više se nećemo vidjeti. Zbogom, Sveta Marijo Anđeoska, preporučam ti ove svoje sinove, tebi Majko Riječi Vječne."

Dok je naš dragi Otac izgovarao te riječi, naše su oči ronile suze. I on je plačući odlazio i sa sobom odnosio naša srca, a mi ostadosmo siročad bez takvoga Oca. Ja, brat Maseo, napisah to sve.

Fotografije možete pogledati OVDJE.