Sv. Blaž ili Vlaho, biskup i mučenik, jedan od četrnaest svetih pomoćnika. Rodio se u III. stoljeću u Armeniji. Potječe iz grada Sebaste u Armeniji (danas Sivas u Turskoj).
Od ranog djetinjstva i mladosti krenuo je za Kristom i napustio sve radosti i užitke ovoga svijeta. Ugledan i obrazovan čovjek, liječnik, pomagao je s radošću u srcu siromasima i nevoljnicima, u kojima je gledao i susretao Isusa. Prema legendama čudima je ozdravljivao i ljude i divlje životinje, koje su same dolazile po pomoć u njegov samotnu spilju na planini Argaeos (Erciyes).

Slušali su ga i donosili mu hranu vukovi, lavovi i medvjedi. Svojim dobročinstvima postao je omiljen među narodom pa su ga izabrali za biskupa Sebaste. Za vrijeme cara Licinija buknuo je na Istoku strašan progon kršćana, kojeg je predvodio Agrikolaus, rimski upravitelj Kapadokije. Prvi su na udaru bili duhovni pastiri. Blaž je svoje vjernike bodrio da ustraju u vjeri. Svećenici i vjernici nagovorili su ga da se pred zlotvorima skloni u goru, ali ipak je 308. pronađen, uhićen i podvrgnut strašnim mukama. Tukli su ga, pokušali ga utopiti, čupali mu kožu željeznim grebenalima za ovčju vunu, ali se on nije odrekao vjere u Krista. I u tamnici je ozdravljivao druge zatvorenike. Oko godine 316. odrubili su mu glavu.

Njegova je glava kao dragocjena relikvija došla g. 972. u Dubrovnik, a Grad ga je izabrao za zaštitnika. 
O blagdanu sv. Blaža svake se godine po crkvama dijeli blagoslov grla. Svećenik s dvjema svijećama pristupi vjerniku i moli: „Po zagovoru sv. Blaža, biskupa i mučenika, oslobodio te Bog od bolesti grla i svakog drugog zla!“ Taj je blagoslov takozvana blagoslovina u Katoličkoj Crkvi. On se temelji na prastaroj predaji po kojoj je sv. Blaž svojim blagoslovom spasio dječaka kome je u grlu zapela riblja kost. Kod blagoslovina Crkva moli Božju pomoć u raznim potrebama, a po zaslugama Isusa Krista i zagovoru svetaca.

Sv. Vlaho je zaštitnik grada Dubrovnika, dok je u Brotnju zaštitnik najstarije župe Gradnići.