Posvećeni život je dokaz da postoji drugačiji način života i odnosa prema drugima, pa je tako pravo evanđeosko svjetlo za sve vjernike i ljude. Papa Ivan Pavao II. ustanovio je ne tako davne 1997. godine da se 2. veljače obilježava kao dan osoba Bogu posvećenog života. U taj se dan svečano hvali i zahvaljuje Bogu za veliki dar posvećenog života, te se promiče i nastoji približiti taj dar Božjem narodu.

Svi su Isusovi učenici u krštenju pozvani na savršenstvo i svetost života. Ipak, nekima Bog daje posebnu milost da Krista i Evanđelje izbliza slijede i žive. Tom pozivu čovjek se odaziva po nadahnuću Duha Svetoga, a po evanđeoskim savjetima siromaštva, čistoće i poslušnosti ulazi u poseban, od Crkve priznati stalež – redovništvo ili posvećeni život.

Bogu posvećene osobe naglašavaju zajednički život, sudioništvo, opraštanje, uzajamno prihvaćanje, vedrinu i unutarnji mir. Sve redovničke zajednice – ovisno o svojoj karizmi - u Crkvi i svijetu vrše njima vlastito poslanje. Njihov život i djelovanje postaju svijetu znak i svjetlo vječnoga života, navještaj budućega svijeta.

Danas Bogu posvećeni život doživljava brojne izazove i teškoće, što dokazuje i smanjenje broja zvanja (osobito u Europi). Uvijek je bilo teško sve ostaviti te radikalnije slijediti Isusa (zato su nam primjer brojni sveci). Zbog naglašenog sekularizma danas na Zapadu skoro da više i nema zvanja. Sve manje se u obiteljima rađa djece; ako netko od djece i najavi da bi krenuo u duhovni poziv vladaju velika protivljenja i nerazumijevanja (čak i od vlastitih roditelja). Ovi i mnogi drugi problemi (egoizam, materijalizam, vjerska mlakost …) sve više dovode o smanjenja broja zvanja. Danas je potrebno veće junaštvo da se prihvati Bogu posvećeni život upravo zbog takvog konteksta. Zato je danas zvanje puno teže ostvariti nego što je to možda bilo u prošlosti. Nekada je sam kršćanski kontekst nukao mlade na duhovni poziv zvanja. Sada se živi u posve drugačijem, sekulariziranom svijetu i mladima je za odluku potrebno mnogo veće junaštvo ali i svjedočanstvo drugih.

U današnje vrijeme kad je veća kriza "Odziva" nego "Poziva", duhovna zvanja - kako postojeća tako i nova (svećenička i redovnička) - više od svega trebaju našu žarču molitvu i podršku (osobnu i zajedničku).

Danas posebno molimo za osobe koje su odlučile slijediti Isusa kroz zavjete poslušnosti, siromaštva i čistoće. To su redovnici i redovnice. Oni danas obnavljaju svoje zavjete i žele biti Božji svjetionici, osobito ljudima koji hodaju mrakom nevjere. Redovnici i redovnice već sada žive život Uskrsnuća i neprestano nas podsjećaju na cilj i svrhu našeg života.