Sad kad ti snage bježe koracima ispred tebe a ti ih pokušavaš prestići i uhvatiti, sad kad si ti glavni lik Božjeg tima koji je na zadatku da ugrožene spasi od zlikovaca, sad kad se od tebe očekuje najviše a ti na to nisi spreman, sad kad misliš da se samo ti osjećaš tako…

Sad pročitaj ovo.

„Bog svoje ne mazi nego ih priprema za velike stvari, koliko god to zvučalo grubo i bilo mučno. Kad se leptir probija iz čahure, to mu je teško i bolno ali ako mu pomogneš uništit ćeš ga. Jer, samo trenje o čahuru pomaže mu da se krv probije do krila. Ako mu razrežeš čahuru, izaći će bez muke i napora ali, takav leptir nikad neće moći poletjeti.“

Čuješ li ti, leptire moj? Nisu jedino tvoja nježna krila u čahuri slomljena, možda baš sada dok ovo čitaš. Nisi jedini koji je sinoć buljio u plafon i krao minute snu gomilajući pitanja na koja ne postoje ponuđeni odgovori. Nisi jedini, moj leptiru, koji se jutros ustao u surovoj stvarnosti i naslonjen na prozor skupljao snagu da ti prođe još jedan dan u nizu. Duboko udahni, šareni moj leptiru. Sve prolazi. Prošla je i ona noć puna nemira. Negdje daleko iza tebe ostala je mrkla tama puna straha, samoće i tišine. Prošla je i ona slabost. Zašto se onda brineš? Netko se i jutros ustao prije tebe. Probudilo se novo sunce, nova svjetlost obasjala je tamu i topla zraka umila je tvoje blijedo lice. Znaš li da bez suze nema smješka, bez pljuska nema duge, bez mraka se ne vidi blistavost zvijezda? Znaš li da te sada ovaj teški zrak guši da bi sutra znao lakše udahnuti i pluća napuniti lakoćom?Sada stojiš, nogama u prljavoj lokvi da bi ubrzo mogao prepoznati bistru izvorsku vodu. Tu sada padaš, i oboren, s poda promatraš svijet iznad sebe da bi znao skupiti snagu, sletjeti na dlanove pravih ruku, prestati se prenemagati, očistiti krila i poletjeti. Jer da ne preletiš pustinju ne bi znao kako izgleda oaza.

Znam da smiješno je, ali ponekad je stvarno bolje izgubiti nego pobijediti. Što teže izgubiš, pobjeda će biti vrjednija. Što gorče padaš, kasnije slađe i uspravnije stojiš. Hajde sada! Bori se za svoj let! Sam pretrpi te kaplje krvi i bol i probij čahuru. Neka najgušća krv poteče krilima da ona mogu zamahnuti zrakom. A onda nakon muke osjeti spokoj i olakšanje. Poleti ponosno! Hrabro maši krilima i leti prema snovima. Zaslužio si, leptiru! Samo nakon mučne noći petka može osvanuti nedjeljno jutro spasa. Nasmiješi se! Skupi krhka, polomljena krila i posloži ih u najljepšu slagalicu.

I nije slučajno što si baš sada pročitao ovo, znaš? Razmisli malo. Tvoj osmijeh će ti sve reći. Isplati se nasmijati tebe, leptiriću.

Ivana Milićević, Frama ČERIN