Utemeljitelj salezijanaca sv. Ivan Bosco, ili jednostavno Don Bosco, rodio se 16. kolovoza 1815. u talijanskom mjestašcu Becchi u općini Castelnuovo d’Asti (danas Colle Don Bosco), u blizini Torina. Otac Franjo umro mu je 1817., ostavivši za sobom siročad Ivana, Josipa i Antuna s njihovom majkom Margaritom. U devetoj godini, 1824., Ivan je sanjao znakovit san o svome poslanju, 1826. je primio prvu pričest, a 1827. napustio rodnu kuću da bi radio i školovao se. Osobito mu je pomagao kapelan don Calosso, koji je nažalost 1830. umro, pa je Ivan bio prisiljen otići u Chieri gdje se uz rad školovao. 1832. osnovao je Društvo veselja, kojemu je bila svrha pomoći dječacima da “ispunjavaju školske i vjerske dužnosti i budu veseli”. 1833. primio je sv. potvrdu, 1835. obukao kleričko odijelo, 29. ožujka 1841. zaređen je za đakona, a 5. lipnja iste godine za svećenika. Dan kasnije služio je prvu sv. misu.

Duh je Sveti podigao, Marijinim majčinskim posredovanjem, svetog Ivana Bosca. U njemu je oblikovao srce oca i učitelja, sposobno posvema se darovati mladima.

Duboko čovjek bogat vrlinama svoga naroda, bio je otvoren zemaljskim vrijednostima. Božji čovjek, ispunjen darovima Duha Svetoga, živio je kao da Nevidljivoga vidi. Nije učinio koraka, niti izgovorio riječi, ni bilo što poduzeo, a da nije imao u vidu spas mladih… Stvarno nije imao na srcu drugo doli spas duša.

Don Bosco je u 73 godine života i 47 godina svećeništva osnovao apostolsku obitelj s četiri ogranka: salezijance, Kćeri Marije Pomoćnice, salezijance suradnike, udruženje štovatelja Marije Pomoćnice; sagradio je četiri velike crkve; utemeljio mjesečni časopis Salezijanski vjesnik; napisao stotinjak knjiga i knjižica; osnovao sedamdeset i dvije salezijanske kuće; organizirao osam misijskih ekspedicija; iskazao se na diplomatskom polju posredovanjem između Svete Stolice i kraljevine Italije; putovao je, propovijedao, ispovijedao, sve u zanosnom optimizmu i radosti.

31. siječnja 1888. umire u Torinu. Don Bosco je 1929. proglašen blaženim, a na Uskrs 1934. svetim. Blagdan mu se slavi 31. siječnja. Papa Ivan Pavao II proglasio ga je 1988. ocem i učiteljem mladeži, a njegov preventivni sustav ponudio je Crkvi kao odgojnu metodu.

6 savjeta sv. Ivana Bosca za sretan život:

1. Živite samo za Boga – “Dajte Bogu najveću moguću slavu i častite ga svom dušom. Ako nosite grijeh na svojoj savjesti, riješite ga se čim prije u dobroj ispovijedi.”

2. Budite sluge drugima – “Nikada nemojte nikoga uvrijediti. Iznad svega, budite pripravni drugima služiti. Očekujte i tražite od sebe više nego od drugih.”

3. Budite oprezni u svojim vezama i odnosima – “Ne vjerujte onima koji nemaju vjere u Boga i koji ne poštivaju Njegove odredbe. Oni koji se ne ustručavaju Boga uvrijediti i koji Bogu ne daju ono što trebaju, puno će vas lakše uvrijediti, te čak i izdati kada im se za to pruži prilika.”

4. Trošite razumno – “Ako ne želite propasti, nemojte nikada trošiti više nego što zaradite. Uvijek ovo imajte na umu, te ispravno procijenite svoje prave mogućnosti.”

5. Budite ponizni – “Budite ponizni. Ne pričajte puno o sebi i nikada se nemojte pred drugima hvaliti. Onaj koji sebe uzdiže, čak i ako ima prave zasluge, riskira da drugi prestanu o njemu misliti dobro. Onaj koji teži samo za slavom i čašću će zasigurno skončati kao šupljoglavac… Neće imati mir duše i bit će nepouzdan u svemu čega se prihvati.”

6. Nosite svoj križ – “Nosite na svojim plećima svoj križ i uzmite ga onakvog kakav jest, malen ili velik, bilo da su vam ga dali prijatelji ili neprijatelji i od kakva god drveta da je napravljen. Najinteligentniji i najsretniji čovjek je onaj koji, znajući da mu je nositi križ čitavog svog života, radosno i suzdržano prihvaća križ koji mu je Bog poslao.”

Nije teško pronaći pravu sreću. Bilo tko, čak i dijete, može živjeti po ovim jednostavnim pravilima. Ipak, ovi savjeti su prilično drugačiji od onoga što nam današnja kultura sugerira za sretan život, zar ne? Dapače, u potpunoj su suprotnosti s pojmom sreće današnjeg društva. Sigurno ih nećete pronaći u popisu najprodavanijih knjiga u razvikanim svjetskim magazinima.

No, istina je kako nije bitno ono što nam društvo kaže. Najsretniji su ljudi sveci, muškarci i žene poput Don Bosca. Oni su bili istinski i neprestano sretni jer su otkrili tajnu po kojoj je svetost prava sreća i želja im je da ju i vi otkrijete.