Nova kolumna naše framašice Ivane Milićević

„Ne znate li? Hram ste Božji i Duh Sveti prebiva u vama!“ (usp.1Kor 3, 16). Isti onaj Duh koji je s neba sišao kao vjetar i od milosti ulivene u dvanaest srca uspio ispuniti cijelu zemlju. Isti taj je u vama! Snažna je sila Njegova. Život daje, srce brani, dušu tješi. U tebi je živi Bog. Isti Onaj, Najveći od svih, koji bdije nad tobom dok spavaš. Isti Onaj koji ti je jutros, pred zoru otvorio oči. Koji te izvukao iz kreveta i dao ti smisao novoga dana. Isti Onaj koji ima plan za tebe, koji prati Tvoj korak i čuva te. Isti Onaj koji te doveo ovamo. Ali ne da zauvijek ostaneš ovdje, na mjestu, nego da ti baš tu napuni šake čarolijom kojom ćeš obasuti svijet. Da se ne plašiš nego koračaš. Ovaj dan, ove riječi što se danas izgovaraju, ovi ljudi oko tebe, “građevinski su materijal“ koji strpljivo izgrađuju konstrukciju jedne posebne građevine. Hrama Božjeg. TEBE!

Dopusti nebu da koristi sav potreban materijal. Da te oblikuje rukama nekih ljudi, riječima koje nekada zabole i nježnim dodirima dragih osoba. Ovaj dan je temelj. Zato je možda pomalo težak i neshvatljiv ali sve više razumljiv. Sve više ga prihvaćaš jer, sve više i više upoznaješ stil rada svoga Graditelja. Već si shvatio da čavle koristi samo onda kad te želi učvrstiti, da gradi neke zidove samo zato da napravi barijeru do određenog dijela tebe i tako otvori put za nešto sjajnije što se krije duboko, da neke zidove ruši da pokaže tvoju veličinu i snagu svoje gradnje kroz tebe. Velik je taj naš Graditelj. Stalno radi i ne prestaje. Neki se hramovi nalaze iza uskih staza, negdje duboko u jezgri starog grada, okruženi visokim zidinama. Teško ih je pronaći i ne vidi ih mnoštvo ovoga svijeta ali to ne umanjuje njihovu vrijednost. Naprotiv, iznenađuju svojom posebnošću u onom trenutku kad ni navigacija ne pomaže, zadivljuju na mjestima na kojima se najmanje nadaš.

Ti si hram Boga svoga. Tvoje je samo da se predaš u ruke Svemogućeg Graditelja. On će dalje odlučivati želi li oduševiti svijet tvojom veličinom, sakrivši te iza bedema grada ili očistivši put do tebe na nekom proplanku. Jednako si vrijedan gdje god da si sada. Doći će vrijeme kad neće trebati čekati arheologe da kopaju duboko i pronađu tebe, nego će te nebeski plan uzdignuti na slavu Graditeljevu. I možda tada sa oštećenim kamenom, možda ne sa najkvalitetnijim ukrasima ali onakvog kakvog je On želio. Onakvog kakvom je On otvorio vrata svijetu baš tada. Jer On čeka pravo vrijeme. Jer si stvoren po Njegovom nacrtu, oblikovan Njegovim rukama, takav savršeno zamišljen i baš takav, nesavršen, zavoljen. Od početka. Ti si Hram Boga svoga! Proslavi Ga!

Ivana Milićević